TASHANA
Sa njom sam pogazio sva svoja pravila..I nisam se pokajao...
Svi oni nametnuti i lažni etički principi kojim mi je godinama punjena glava, pali su u vodu.Jednim dahom sam porušio tu klimavu kulu od karata. Morao sam sve da izgubim, da bi naučio da kontrolišem sopstvene emocije. Baš u momentu kad sam pomislio da sam najslabiji i najranjiviji, kad su mi ladje tonule na svim poljima, proradio je životinjski instinkt i moja glad za životom je pobedila sve sumnje. Želeo sam više, želeo sam promene, i dokazao sebi da ne postoje granice! Počeo sam samom sebi da ličim na zver odvojenu od čopora i krenuo u potragu...Nisam se plašio nepoznatog, vodila me neka nova vera i činjenica da nemam šta da izgubim.
Ovo je in memoriam prošlosti kojoj sad pristupam mnogo opreznije nego što sam to nekada činio. Ovo nije ljubavna priča.. Ovo je znak zahvalnosti .......
Zverka...To je bilo prvo što sam pomislio kad sam je ugledao! Iako na prvi pogled dva suprotna sveta, vrlo brzo smo pronašli zajednički jezik. Ona urbana, ja provincijalac..Valjda nas je vezala ona zverinja „sasušena krv sa očnjaka“...Oboje smo bili izgubljeni u vremenu , dezorijentisani u potrazi za nečim..Možda smo čak tražili i jedno drugo a da to nismo ni znali.
Oči...To sam prvo primetio na njoj! Svidele su mi se, potsetile me na more...Raspirile žar koji je tinjao u meni i navele me na osmeh koji se njoj dopao..
Seta...To je ono što je ona videla u mojim očima..Ispričao sam joj svoju životnu priču. I ona je meni svoju..Kad mi je rekla da se na jesen udaje, seta se samo pojačala...
Zagrljaj... Posle sve priče, desio se i on..Pitala me zašto je tako prijateljski grlim..? Nisam znao šta da joj odgovorim. Ćutao sam, i sve joj se samo kazalo. Osetio sam drhtaj, a onda se desilo neminovno..
Poljubac...Strastan, nežan i u senci naših životnih priča..Sakriven od sveta, njenog budućeg muža i moje devojke..Zabranjeno voće........
Sex....Divlji, životinjski, zverinji, ...desio se nedelju dana posle...To je bio početak jedne nove ere..Nove i za nju modernu i mene učtivog provincijalca. Mene koji nikada nisam imao ništa intimno sa koleginicom sa posla i nje gradske cure koju je majka učila da treba dobro da se uda i izuči školu...Amorova strela ne bira ni mesto, ni vreme, ni osobe, već pogodi tamo gde se najmanje nadaš..Na svu sreću, mi smo bili samo prijatelji kojima se desio taj božanstveni čin, iako tada nismo bili toga ni svesni..Ljubio sam je tako strastveno, kao da u životu nisam ni pipnuo žensko biće. Njena koža poput pliša, upijala je svaki moj dodir, poljubac, kao da je muška ruka nikad nije ni takla. Željno sam svojim usnama pio njene ženske sokove, pohotno tražeći više od nje koja je znala šta da mi pruži...Spojili smo se u trenu kada smo oboje to želeli, više od svega na svetu, kad više nije postojalo TI i JA, kad smo osetili da smo jedno, kad se celi univerzum okrenuo naopačke i zvezde počele da padaju na Zemlju, NAŠU ZEMLJU....Znam samo da je trajalo satima, iako to vama koji sad ovo čitate, zvuči neverovatno! Ne zaboravite, da smo mi bili zverke...Poljubila me, nežno za rastanak, i nestala u noći...Otišla svom budućem mužu....
Uspeh... Je došao sam po sebi..Ubrzo sam napredovao u firmi, a ona je otišla svojim putem..Čuo sam zatim da je otkazala venčanje.. Ja sam počeo da se usavršavam i zaradjujem proklete pare, i počeo da pišem zahvaljujući njoj i novinarskoj školi, a ona je nestala bez traga i valjda našla novu ljubav! Posle dva mesec a mi se javila, a vama koji ste ovo pročitali, ostavljam da svojom maštom napravite kraj ovoj priči...........(koja još nije završena)...............
Svi oni nametnuti i lažni etički principi kojim mi je godinama punjena glava, pali su u vodu.Jednim dahom sam porušio tu klimavu kulu od karata. Morao sam sve da izgubim, da bi naučio da kontrolišem sopstvene emocije. Baš u momentu kad sam pomislio da sam najslabiji i najranjiviji, kad su mi ladje tonule na svim poljima, proradio je životinjski instinkt i moja glad za životom je pobedila sve sumnje. Želeo sam više, želeo sam promene, i dokazao sebi da ne postoje granice! Počeo sam samom sebi da ličim na zver odvojenu od čopora i krenuo u potragu...Nisam se plašio nepoznatog, vodila me neka nova vera i činjenica da nemam šta da izgubim.
Ovo je in memoriam prošlosti kojoj sad pristupam mnogo opreznije nego što sam to nekada činio. Ovo nije ljubavna priča.. Ovo je znak zahvalnosti .......
Zverka...To je bilo prvo što sam pomislio kad sam je ugledao! Iako na prvi pogled dva suprotna sveta, vrlo brzo smo pronašli zajednički jezik. Ona urbana, ja provincijalac..Valjda nas je vezala ona zverinja „sasušena krv sa očnjaka“...Oboje smo bili izgubljeni u vremenu , dezorijentisani u potrazi za nečim..Možda smo čak tražili i jedno drugo a da to nismo ni znali.
Oči...To sam prvo primetio na njoj! Svidele su mi se, potsetile me na more...Raspirile žar koji je tinjao u meni i navele me na osmeh koji se njoj dopao..
Seta...To je ono što je ona videla u mojim očima..Ispričao sam joj svoju životnu priču. I ona je meni svoju..Kad mi je rekla da se na jesen udaje, seta se samo pojačala...
Zagrljaj... Posle sve priče, desio se i on..Pitala me zašto je tako prijateljski grlim..? Nisam znao šta da joj odgovorim. Ćutao sam, i sve joj se samo kazalo. Osetio sam drhtaj, a onda se desilo neminovno..
Poljubac...Strastan, nežan i u senci naših životnih priča..Sakriven od sveta, njenog budućeg muža i moje devojke..Zabranjeno voće........
Sex....Divlji, životinjski, zverinji, ...desio se nedelju dana posle...To je bio početak jedne nove ere..Nove i za nju modernu i mene učtivog provincijalca. Mene koji nikada nisam imao ništa intimno sa koleginicom sa posla i nje gradske cure koju je majka učila da treba dobro da se uda i izuči školu...Amorova strela ne bira ni mesto, ni vreme, ni osobe, već pogodi tamo gde se najmanje nadaš..Na svu sreću, mi smo bili samo prijatelji kojima se desio taj božanstveni čin, iako tada nismo bili toga ni svesni..Ljubio sam je tako strastveno, kao da u životu nisam ni pipnuo žensko biće. Njena koža poput pliša, upijala je svaki moj dodir, poljubac, kao da je muška ruka nikad nije ni takla. Željno sam svojim usnama pio njene ženske sokove, pohotno tražeći više od nje koja je znala šta da mi pruži...Spojili smo se u trenu kada smo oboje to želeli, više od svega na svetu, kad više nije postojalo TI i JA, kad smo osetili da smo jedno, kad se celi univerzum okrenuo naopačke i zvezde počele da padaju na Zemlju, NAŠU ZEMLJU....Znam samo da je trajalo satima, iako to vama koji sad ovo čitate, zvuči neverovatno! Ne zaboravite, da smo mi bili zverke...Poljubila me, nežno za rastanak, i nestala u noći...Otišla svom budućem mužu....
Uspeh... Je došao sam po sebi..Ubrzo sam napredovao u firmi, a ona je otišla svojim putem..Čuo sam zatim da je otkazala venčanje.. Ja sam počeo da se usavršavam i zaradjujem proklete pare, i počeo da pišem zahvaljujući njoj i novinarskoj školi, a ona je nestala bez traga i valjda našla novu ljubav! Posle dva mesec a mi se javila, a vama koji ste ovo pročitali, ostavljam da svojom maštom napravite kraj ovoj priči...........(koja još nije završena)...............
27 Komentari |
0 Trekbekovi
...voleo bih da se ova priča nastavila , kako je i počela, vašim ponovnim susretom...kaži da se desio.
Autor vladica — 11 Mar 2008, 08:26
gooooooogiiiiiiiiiiiiiiiiii
Autor nastasja — 11 Mar 2008, 09:55
ovakva priča ima samo nastavak oblika - živeli su sretni zajedno...
Prijatno!
Autor domacica — 11 Mar 2008, 09:58
Zabranjeno voce...I ja sam u jednoj takvoj prici.Samo nije "buduca" u pitanju vec "postojeca".
Kraj je ovdje lako predvidiv:)I nas je-suprotan od ovog ovdje.
Autor principessa78 — 11 Mar 2008, 10:40
Necu ti nista sada reci- to sto imam kazacu za nekoliko godina, ako budemo i dalje ovde! Ima za to razloga, jer ces me sada shvatiti pogresno!
Autor pinokio — 11 Mar 2008, 12:23
HVALA.... pssst..... Zemlja i nebo imaju usi....
Autor nastasja — 11 Mar 2008, 13:13
It ain't over till it's over...
POnekad pomislimda nijedna prica,u stvari,nema kraj...osim u nama samima.
Autor stepskivuk — 11 Mar 2008, 14:04
@stepski@, sami smo krivi sto sebi namecemo razmisljanja o kraju...Ponekad i nesvesno prizovemo ono sto ne zelimo!
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 15:39
@pinokio@, cemu tolika tajnovitost???Razumecu, sta god to bilo..Nisam ni premlad ni zaljubljen..
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 15:42
@gorannovi-tacno tako!
Autor stepskivuk — 11 Mar 2008, 15:43
Ako se četiri poražena nazivaju uspehom... Hm, ne znam. Joj, ja požurio. Da, da, kako reče meni draga pinokio, čućemo se kad prođe neka godina. Eto vidiš, već si me shvatio pogrešno :)
Autor Baladašević — 11 Mar 2008, 15:48
@principessa78@, svako zabranjeno voce je jednako slatko..I nista nije lako predvidivo...
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 15:50
@Baladasevic@, ni jedan "rat" ne prodje bez zrtava i porazenih..A uspeh naravno dodje kasnije, kad se sve slegne......
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 15:55
@nastasja@, ovo je samo dokaz da me vise ne doticu zli jezici i oci i usi uprte u mene...Kako kazu "Za dobrim konjem, prasina se dize.."
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 16:00
@domacice@, ovo na srecu ili na zalost, nije bajka....
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 16:02
@vladica@, konacno bez kritika:-)))U poverenju cu ti reci: desio se ponovni susret..(nemoj nikome da kazes)
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 16:04
:))) neću nikom da kažem.
Autor vladica — 11 Mar 2008, 16:14
psssst.... necu ni ja........
Autor nastasja — 11 Mar 2008, 16:26
Nisi zaljubljen??? E, onda nemam sta da ti kazem ni sada, ni posle nekoliko godina. Cekam da se zaljubis!!
Autor pinokio — 11 Mar 2008, 17:41
@gorannovi, na sreću ili žalost, kad je dvoje u pitanju, uvek postoji smer koji vodi u bajku. možda ga nije lako pronaći, ali vredi pokušati.
Prijatno!
Autor domacica — 11 Mar 2008, 19:43
Ova prica mi bas ide uz ove slike na pocetku tvog bloga...Neki put...A vodi...ko zna gde...
Autor tuzna — 11 Mar 2008, 20:03
Ova prica mi bas ide uz ove slike na pocetku tvog bloga...Neki put...A vodi...ko zna gde...
Autor tuzna — 11 Mar 2008, 20:03
@tuzna@, nadam se da se ti nikada neces naci na takvom putu..Citav zivot idem nekakvim precicama i konstantno lutam.Valjda me na kraju i odvede negde..
Autor gorannovi — 11 Mar 2008, 20:28
Гораннови
Овде ћу морати да склопим своја крила.
Рекао си истину која стоји и која је непромењива по питању љубави и то ми се свиђа, да она једноставно не бира, сви то осећамо и знамо. Етика је постала математика у овом времену згуснута са теоремама и вероватноћама и коренима корена.
Ако сам већ склопио своја крила и ако ослушкујем и ако имамо неке сличности и знамо неке ствари разумна су предвиђања колико шта може да траје.
Вечност је сувише дуга за нешто тако, а блиски јој је тренутак. Ви сте га имали и надам се продужили.
Мислим да је степски нешто рекао у смислу сећања, а домаћица о облику а ја о ветру немира, уосталом ти све ово знаш. На твојој сам страни улице чисто да знаш као и сви овде...
Autor krilaandjela — 11 Mar 2008, 23:10
@krilaandjela@, ovaj komentar cu svakako dobro zapamtiti i sacuvati!!!HVALA
Autor gorannovi — 12 Mar 2008, 00:03
Desilo se što se moralo desiti. Kajanja nema, niti treba da ga ima. Koliko samo ljudi nikada ne osjeti tu čaroliju, a kada se stvori, kad magija učini svoje, mora joj se prepustiti. Neka traje kako traje i uživaj/te.
Autor donna — 12 Mar 2008, 00:14
@donna@, Rec kajanje ne volim, sahranio sam ga zajedno sa onim proslim vremenima...Prepustam se (kako ti rece) magiji i caroliji sto i tebi zelim!!
Autor gorannovi — 12 Mar 2008, 00:22